Svi se ponekad pitamo kako izdržati dalek put s djetetom?!
Bit ću vam iskrena i reći da ni ja u početku nisam znala. Mislila sam kako Jakov bude rastao da će biti sve bolje, međutim sve je bilo gore.
Često putujemo za Slavoniju. Treba nam 4 sata da dođemo na odredište. Kao mala beba, Jakov nije bio zahtjevan pa smo s lakoćom putovali. Stali bi par puta, Jakov bi pojeo kašicu, malo bi protegnuli noge i nastavili s putovanjem. Moj savjet s tako malom djecom je da:
- dijete odjenete lagano, jer će putem biti mirnije i opuštenije
- odmah si napravite kašice, pripremite bočicu s vodom
- ponesete najdražu igračku
- naravno pelene, maramice, rezervnu robicu
- stanete par puta da udahnete svježi zrak
- i stavite živce u torbu
Onda dolazimo do faze “ajme meni”. Još uvijek traje. Počinje negdje s godinu i pol, sada imamo dvije i pol pa ne znam kada će prestati. Dođe mi da na početku naše turneje popijem normabel. Prvo dok potrpamo sve stvari u auto, prođe dva sata, jer Jakov sada shvaća da idemo na put pa naše spremanje traje i traje..
U ovom periodu bilo je trenutaka kada bih počela vrištati jer više ne bih znala što da napravim. Zapravo, totalno krivo jer sam trebala razmišljati. Stoga moji savjeti za ovu fazu su vam:
- nađite zanimaciju ( brojite koliko auta je prošlo, koje životinje vidite, pa traktori i sl.)
- pričajte gdje idete, što ćete vidjeti, kako ćemo se ponašati
- uzmite slikovnice, pa se i njima animirajte (u ovoj dobi su itekako zanimljive)
- stanite na neko odmorište koje ima sadržaj za djecu (igralište, tobogan, ljuljačke i sl)
- naravno voda/sok i hrana
I napokon sam shvatila da je to ono što dijete traži i želi u ovom periodu. Sada putujemo sasvim normalno. Nemamo više toliko problema jer smo shvatili u čemu je bit. Stoga, za sve mame koje se spremaju na putovanja sa svojom djecom, promatrajte i djelujte. 🙂
Odgovori