Ponekad mislim da se to nikada neće dogoditi, toliko moj mali dječak mora naučiti, toliko istraživati, a ja kao mama znam previše stvari učiniti za njega koje i on sam može djelomično napraviti. Zapravo u tim situacijama nimalo mu ne pomažem. To mi je jedan od težih zadataka, stoga se trudim da što više potičem razvoj samostalnosti i odgovornosti kod njega.
Kada J nešto samostalno napravi bude toliko sreće i važnosti u njemu samome. Učimo o tome od najranije dobi. Iako u početku nisam baš razumijela kako to funkcionira shvatila sam da ipak trebam pustiti dijete da stiče radne navike, naravno primjerene njegovoj dobi.
Za početak pospremanje igračaka.
Koliko puta sam ja pospremila igračke u kutiju a moj J je gledao sa strane ili ga uopće nije zanimalo. Tada sam rekla samoj sebi luda si! Od tog trenutka svaki dan ali baš svaki J i ja smo zajedno pospremali igračke. U početku je to bilo kroz igru. Ako imate mališana kojem je pospremanje igračaka grozno morat ćete se potruditi i pridobiti njegovu pažnju kroz razne animacije, znam, pomislit ćete da je lakše kada sami pospremite sav taj nered jer ćete ovako izgubiti sate i sate. Budite uporni i dobar primjer djetetu.
Samostalno biranje odjeće.
Ponudite djetetu više kombinacija, dopustite mu da samo odabere što želi odjenuti. Mi smo trenutno u fazi kada obožavamo zelenu boju pa biramo sve što je zeleno. Jedna super igra u kojoj ćete pridobiti pažnju djeteta je da zajedno uparite čarape i složite ih na mjesto.
Sudjelovanje u kupovini namirnica.
Do nedavno naš odlazak u trgovinu izgledao je nekako ovako. Odmah na početku samo što smo kročili u trgovinu počinje kaos. Trčanje, hvatanje svih mogućih dostupnih namirnica, bacanje po podu jer nećemo kupiti 3258 kaladont (obožavamo kaladont) ali što je previše je previše, i onda ti mama kupuj u miru. Nema mira i ne kupim pola stvari. Izlazim van i osjećam se kao da sam prošla pakao. Ali situacija se promijenila. Sada, kako je J malo veći sudjeluje u kupovini. Zajedno biramo namirnice, tražimo ih po policama i vučemo košaru za sobom. Valjda su to sve faze dvogodišnjaka koje prolaze. Mame, vjerujte nekada sam mislila da će trajati vječno ali prošlo je, zapravo kako rastu mijenjaju se iz dana u dan.
Kućanski poslovi.
Znam da imam dječaka ali smatram da i on treba znati gdje odložiti prljavi veš, kako usisati kuću, mami oprati suđe i gdje ide puna pelena. Svoj mali slatki veš većinom stavlja u mašinu, obavezno usisava kuću, ponekad se hoće igrati s vodom pa pere suđe. Vratimo se na usisavanje. Znam da neće usisati kao ja i ostati će stotine mrvica po podu ali njega to veseli, isto kao i suđe, ne pere ga doslovno već pokušava. Svoje pelene nosi u kantu za smeće i kada ju baci s ponosom sam sebi zaplješće jer zna da je napravio neku dobru stvar. Da, mame, učite svoju djecu da su kućanski poslovi itekako bitni i da to nije maltretiranje djece već sticanje radnih navika.
Ja sam vam navela 4 primjera koja su trenutno aktualna kod nas. Znam da ih ima jako puno ali mi ove obožavamo. Drage mame, upornost, ljubav i uloženi trud vratiti će vam dvostruko. Znam da nije lagano, znam da ima jako puno odricanja i rada ali mislim da je krajnji ishod najvažniji, a to je sretno i zadovoljno dijete koje stiče samostalnost i odgovornost. 🙂
Odgovori