Nekada se zaista pitam ima li tome kraja? Zapravo svjesna sam da će sve proći ali opet, ima li kraja? Postajem umorna od tih faza. Sada se smije, sada vrišti, sada se baca po podu i za kraj urliče ne i ne. Od onako mirnog djeteta pretvori se u nestašnog klinca! Ono što vam sa sigurnošću mogu reći da ne vičete na dijete, nema smisla, nemojte im se ni smijati jer su to ipak njihovi osjećaji. Najgora stvar koju možete napraviti je da im ponudite nagradu da prestanu. Sada vas pitam da li želite manipulirati osobama, svjesni ste da ih učite tome?
Mislim da je najveći problem kontroliranje osjećaja. Zamislite koliko im treba da zapravo nauče, nama je još sad teško kontrolirati emocije tako da je lijepo kada biste ih razumijeli, barem malo. Ja osobno mrzim kada moj J ima ispade ljutnje i bijesa ali izdržim. Naravno mora znati koje su njegove granice, najčešće to bude odvraćanje pažnje nekom drugom aktivnošću i pokušaj objašnjavnja nastale situacije. Da, rekla sam pokušaj!
Sljedeća faza zvana NEĆU. Trebam li dalje govoriti. Naravno da trebam jer poludim na to. Iz silne ljutnje i bijesa za sve imaju odgovor ne. Zapravo bori se za sebe jer postaje svjestan svoje samostalnosti. Frustrirajuće zar ne? Pogotovo kada negdje pokušavam ispasti fina a J hladno na sve kaže nee! Zemljo, otvori se. Treba naučiti da ne može biti sve po njegovom. Samo upornost i ništa drugo.
Nekada ni sama nemam razumijevanja za te faze, jednostavno bude mi previše. Ali preživim. Kada si mama možeš sve. Čak i ono što si mislila da ne možeš. MOŽEŠ.
Pokušavam mu pristupiti kao najbolji prijatelj. Objasniti mu što smije, što je lijepo i da se pri tome zabavi. Znam, teško je, ali proći će. Ovu fazu razvoja nikako ne možete izbjeći.
Kada se okrenem oko sebe shvatim da nisam ipak sama. Jakov, faza i ja. Mama, ustani i izguraj ovaj dan. Lijep je. Lijepo je znati da imaš nekoga tko ti pruži toliko ljubavi. Proći će, proći će svaka faza, svaka suza, svako ne, ali ti ćeš uvijek ostati mama a dijete? Ono će ostati tvoja najveća ljubav i maza usprkos svemu, pa čak i kad izgubite čelične živce.
A tata? Tata ko’ tata. 😉
Ima krasna knjiga koja pomaze u prezivljavanju: Razvoj dječjeg mozga od Harfe, pročitaj! Mene je oduševila!
Hvala na preporuci. Ova faza je baš naporna i teška, sve me strah što me čeka u budućnosti.